Pošip: naše gore list
Prema legendi, samoniklu lozu pošip otkrio je 1864. korčulanski težak Marin Tomašić Barbaca iz Smokvice krčeći šumu. Kako je pronađena razvijena na prutovima od šipka dobila je naziv „po šipak“. S vremenom se slog „ak“ izgubio i danas sorta nosi naziv – „pošip“. Za hrvatsko vinarstvo od posebnog je značaja 1967. godina kad je vino sorte pošip proglašeno čuvenim i tako postalo prvo hrvatsko vino sa zaštićenim geografskim porijeklom.
Zaštićen status prvog čuvenog hrvatskog bijelog vina
Vinogradi pošipa daju najbolja bijela vina Dalmacije. Pa nakon što se svjetski vinoljupci malo zasite malvazija, plavaca i graševina dobro dođe vino sorte pošip po kojemu je Hrvatska posebno cijenjena. Stručnjaci zagrebačkog Agronomskog fakulteta dr. Edi Maletić i dr. Ivan Pejić 2002. su analizom DNK dokazali da je nastao spontanim križanjem bratkovine bijele i zlatarice blatske bijele.
Sortu i brend otoka Korčule najlakše je prepoznati prema izduženim šiljatim bobicama
Osim priče o zemljoradniku Barbaci, uz pošip se veže i druga priča. Ona kaže da je loza ime dobila zato što ima duguljaste i šiljate bobice koje su „poput šipa”, odnosno vrha mašklina, kako Dalmatinci zovu kramp ili pijuk. I tom izrazu se s vremenom naprosto izgubio zadnji slog. Kako god bilo, ono što je sigurno jest da je pošip autohtona korčulanska sorta. Grožđe pošipa rano dozrijeva i dobro rodi, a ima i lijepe kiseline koje vinu daju svježinu i mogućnost duljeg odležavanja. Dobri pošipi mirišu na makiju, poljsko cvijeće, narančinu koru, bademe, smokve, marelice…
Pošip i kamenice su top kombinacija
Dalmatinsko porijeklo i aroma pošipa najbolje se vežu uz razna dalmatinska jela. Mlada vina su odličan aperitiv, a pristaju i uz sirove kamenice te marinirane inćune ili srdele. Odležaniji pošipi su odlični uz najfiniju bijelu ribu i rakove. Onima koji su odnjegovani na kvascima (sur lie) u dobrim drvenim bačvicama, hobotnica pod pekom ili jadranske lignje sa žara bit će savršena pratnja. Od pošipa se radi i desertno vino prošek pa je riječ o jednoj od rijetkih sorata čija vina mogu popratiti cijeli obrok. Druge nazive nema, a osim na Korčuli, sade ga na Svetom Klementu (Paklinski otoci), Hvaru, Braču, Pelješcu, u Ravnim kotarima i Podbiokovlju.
