Malvazija – vino koje morate probati
Obitelj malvazija ima 57 članova i vjerojatno je najveća u vinskom svijetu. Sve su došle iz Grčke, a raselile su se po svim vinskim regijama Mediterana. Neke su iste kao jednojajčane blizanke, neke slične poput sestara, neke sasvim različite. Većina ih je bijelih, ima i crnih, a sve se zovu malvazija, u tom ili nekom sličnom obliku na talijanskom, španjolskom, grčkom... i hrvatskom jeziku.
Malvazija istarska bijela kroz stoljeća se prilagodila istarskoj klimi te bijeloj, crvenoj i sivoj zemlji i gotovo okupirala talijanski slovenski i hrvatski dio poluotoka. Ne ubrajaju je među najkvalitetnije bijele sorte, u kojoj su chardonnay, sauvignon, rizling, graševina, pošip, pa i njena rođakinja malvasija dubrovačka. No istarski vinari na to se nisu obazirali. Sprijateljili su se s njom i ona je to znala cijeniti. Velikodušno im je vratila krasnim vinima. I različitim stilovima.
Svježe jednogodišnje malvazije cvjetne mirise akacije, lipe, bazge, jasmina obogaćuju domaćim voćem poput jabuke, breskve, marelice, grejpa, dinje te egzotičnim ananasom, bananom, marakujom... Zrele malvazije zadržavaju arome cvijeća i domaćeg voća, a umjesto egzota javljaju se mirisi sijena, suhog lišća, čaja, duhana. Ako su odležale u drvenim bačvama, osjete se dim, vanilija i karamela. Slični aromatski profil, ali zatvoreniji, imaju i tradicijski proizvedene, mahom macerirane malvazije. Traže veću čašu i dulje im treba da se otvore, a umjesto zaljubljenosti na prvi pogled, nude trajnu ljubav.
Mlade malvazije izvrsni su aperitivi. Pristaju i hladnim i jednostavnim toplim predjelima bez jakih okusa. Odležane traže najbolju ribu i plodove mora, ali i nježnija mesna jela. One tradicijskog stila pristaju jelima sa žara od ribe i bijelog mesa, pa i pečenjima. I to ne samo od bijelog nego i malo tamnijeg, ali ne baš sasvim crvenog mesa. Desertne malvazije, pak, posebna su priča. Treba ih kušati, a ne čitati o njima.
