Gastronomsko putovanje: Korjenasto povrće
Korijen je organ biljke u kojem se pohranjuje energija potrebna za njezin rast i razvoj. Ujedno, u njemu se nalazi i najveći depozit ugljikohidrata jedne biljke. Stoga, kada govorimo o korjenastom povrću, govorimo o velikim spremnicima energije.
Postoji niz korjenastog povrća koje je uvelike zastupljeno u svakodnevnom kuhanju, poput mrkve, peršina, luka, celera i cikle. Vodimo vas na gastronomsko putovanje kroz gastro svijet u kojem korijen biljke ima glavnu ulogu. No, ovog puta ne spominjemo neke uobičajene predstavnike jer vas želimo upoznati s nekim vrstama koje se rjeđe koriste.
Podzemna koraba
Koraba je zapravo križanac kupusa i repe, a prepuna je betakarotena i vitamina C. Veća je od repe, a sorta sa žutim mesom naročito je ukusna. Nije zahtjevna biljka za uzgoj i vrlo brzo raste pa se jednako često koristi za prehranu ljudi, kao i životinja. Posebno je ukusna u varivu ili u juhi, a tijekom zime se kiseli isto kao i kupus.
Taro
Nalik na ljubičasti batat, taro je korjenasto povrće podrijetlom iz Južne Amerike. Kao i u mnogih njegovih srodnika, jestivi dijelovi tara su korijen i lišće, ali tek nakon termičke obrade jer su sirovi otrovni. Taro je prepun škroba, baš kao krumpir i batat, a upravo se kao i oni može upotrebljavati u kuhinji.
Čičoka
Poznata je kao jeruzalemska artičoka, ali i kao gomoljasti suncokret zbog sličnog mu cvijeta. Čičoka obiluje inulinom pa je zbog toga jako dobra hrana za dijabetičare i sve osobe koje u prehrani moraju paziti na unos šećera. Prženi gomolji čičoke okusom nalikuju na pržene krumpire pa se često od njih priprema i čips. Uz to, čičoka se može jesti kao salata, pripremati kao napitak, a kada odstoji, dobiva posebno sladak okus zbog čega se često koristi kao zamjena za šećer.
* Sve informacije u članku su informativnog karaktera.
