Lupini grah – bogat izvor bjelančevina biljnog porijekla
Odgovarajuću količinu bjelančevina možete dobiti i iz hrane biljnog porijekla. Potvrđuje to i lupini grah koji je na hrvatskom tržištu još relativno nepoznata namirnica.
Glavne karakteristike
Lupin ili lupini grah je mahunarka iz roda Lupinus koja se u starom Egiptu jela još 2200 godina prije nove ere. Danas je ovo žuto plosnato zrno rasprostranjeno na Mediteranu, u Sjevernoj Africi i Latinskoj Americi, a posebice je popularno u španjolskoj, portugalskoj, grčkoj, talijanskoj, brazilskoj te bliskoistočnoj kuhinji – u kojoj se naziva i turmus. Kad je pravilno pripremljen, lupini grah ima vrlo blagi okus s orašastim notama i čvrstu teksturu, a obično se poslužuje kao grickalica ili dio meze (antipastija) s različitim povrćem i kuhanim žitaricama.
Lupini grah je izvor bjelančevina biljnog porijekla – u 100 grama suhog nekuhanog proizvoda nalazi se čak 36 grama proteina. Sadrži i ugljikohidrate te prehrambena vlakna, a sadrži i umjerene količine masti, B vitamina i mangana.
Kako se priprema i jede lupini grah?
Postoje dvije vrste suhog lupini graha – gorka i slatka verzija. Gorki lupini grah mora se danima namakati u čistoj vodi kako bi se uklonila njegova gorčina prije nego što se termički obradi u loncu punom vode te u trajanju i od nekoliko sati. Slatki lupini grah nije tako gorak ni tvrd pa se može namakati tek nekoliko sati u vodi, a skuhati i za 30 minuta u ekspres loncu.
Kad imate odgovarajuće termički obrađeni lupini grah, pridržite ga prstima, pregrizite gornji dio zrna na kojem se nalazi mali bijeli dio kako biste ga otvorili. Nježno usisajte zrno i prožvačite ga, a kožicu bacite. Suhi lupin ima rok trajanja i od dvije godine, dok je kuhani najbolje pospremiti u čistu posudu i staviti u hladnjak te pojesti u roku tri dana.
*Sve informacije u članku su informativnog karaktera.
