Lisičarke – kraljice jesenskog stola
Kakva bi to jesenska trpeza bila bez jela obogaćenih sočnim gljivama? U svjetskoj gastronomiji, ali i na hrvatskom tržištu iznimno su popularne lisičarke.
Kako prepoznati lisičarku?
Lisičarka, lisička i lisica samo su neki od hrvatskih naziva za gljivu cantharellus cibarius. Krasi je kratak stručak i valovit klobuk blijedo narančaste ili žute boje, ali i nježna aroma marelice. Po nekim svojim karakteristikama nalikuje na otrovnu zavodnicu. Ako niste vješti u prepoznavanju jestivih gljiva, lisičarke radije kupite od pouzdanih izvora.
Lisičarka je niskokalorična namirnica s visokim udjelom vode. U 100 grama namirnice ima tek 19 kalorija, oko 1,5 grama bjelančevina, 1,1 gram masti i 1 gram ugljikohidrata. Sadrži vitamine A, C i D, kalij, fosfor, sumpor, klor, magnezij, kalcij i natrij.
Kako ih čistiti i pohraniti?
Lisičarke obično rastu na vlažnim skrivenim mjestima uz šumske putove, pa ih je potrebno dobro očistiti od zemlje, lišća, borovih iglica i drugih nečistoća. Nemojte ih nikad potapati u vodi – lisičarke poput većine drugih gljiva mogu upijati vlagu poput spužve. Nepotrebna tekućina će upropastiti njihovu teksturu i okus. Umjesto toga, dobro ih očetkajte ili istrljajte kuhinjskom krpom. Ako ih ne planirate odmah pripremiti i pojesti, stavite ih u papirnatu vrećicu i pohranite u hladnjak. Na taj način možete im produžiti rok trajanja za maksimalno dva do tri dana. Imate li na raspolaganju veliku količinu, možete ih očistiti i zamrznuti u ledenici.
Kako pripremiti lisičarke?
Lisičarke imaju vrlo blag papren okus. Iako se mogu jesti sirove, najbolje ih je kratko termički obraditi – prepirjajte ih na ulju ili maslacu pet do deset minuta i poslužite kao prilog mesnim, vegetarijanskim ili veganskim jelima. Od njih se mogu raditi variva i umaci na bazi vrhnja za tjesteninu, a posebno dobro sljubljuju se s pečenim jajima i piletinom.
*Sve informacije u članku su informativnog karaktera.
