ISPECITE SLAVNI STOLLEN PREMA PROVJERENOM RECEPTU
Stollen je jedan od najpoznatijih božićnih kolača na svijetu, sa stoljećima dugom tradicijom koja seže sve do srednjovjekovne Njemačke. Prvi pisani tragovi datiraju iz 14. stoljeća, kada su ga pekli u okolici Dresdena, grada koji će poslije postati središte stollena i dom danas slavnog Dresdner Christstollena. Nekada je to bio jednostavan, gotovo skroman kruh od brašna, vode i ulja; čak bez maslaca, jer je Crkva u to vrijeme tijekom adventa zabranjivala upotrebu masti životinjskog podrijetla.
Upravo je zbog toga nastao papinski dokument iz 1490. godine kojim se dresdenskim pekarima napokon dozvoljava korištenje maslaca u tijestu. Tek tada stollen počinje poprimati bogatstvo okusa u kakvom i danas uživamo: dodaci poput suhog voća, kandirane korice voća, orašastih plodova i maslaca daju mu karakterističnu aromu, dok se bijeli posip od šećera u prahu povezuje s Božićem i zimom, odnosno snijegom. Stoljećima poslije, stollen traje i ostaje jedan od najprepoznatljivijih božićnih kolača, a njegova priprema za mnoge je ritual koji označava početak blagdana. Posebnost mu je u tome što sazrijeva jer nakon pečenja treba mirovati danima, čak i tjednima, kako bi se okusi spojili, a tekstura postala savršeno mekana. Upravo se zato stollen peče unaprijed i dugo čuva dobro zamotan.
Ako želite ispeći svoj stollen, ne morate biti stručnjak; dovoljno je slijediti provjereni recept i imati malo strpljenja. Tijesto se priprema od brašna, kvasca, šećera, toplog mlijeka, maslaca i začina poput cimeta i kardamoma. U njemu se skriva bogata mješavina suhog voća, a to su najčešće grožđice, brusnice, kandirana limunova i narančina korica koja se prethodno namače u rumu ili aromatičnom biljnom čaju. Često se dodaje i marcipan koji se smjesti u sredinu tijesta te stollenu daje posebnu sočnost i poznati gorkasti središnji sloj.
Nakon što se tijesto oblikuje, treba ga ostaviti da odmara i lagano se digne, a potom se peče dok ne poprimi zlatnu boju. Još dok je vruć, stollen treba premazati maslacem i obilno posuti šećerom u prahu. Taj korak nije samo radi postizanja dekorativnog efekta, nego pomaže da kolač ostane svjež i mirisan dugo nakon pečenja. Kad ga jednom pripremite, shvatit ćete zašto je ovaj kolač preživio stoljeća i kako je postao neizostavan dio europske božićne tradicije. Miris ruma, citrusa i začina, bogata i meka unutrašnjost te lagano hrskavi, poput snijega bijeli vanjski sloj čine ga savršenim blagdanskim zalogajem.
* Sve informacije u članku su informativnog karaktera.
