Rogač - zlata vrijedna mahunarka
Rogač se u ljudskoj prehrani koristi oko četiri tisuće godina, a riječ je o zaista fantastičnom zimzelenom drvu koje voli sušne uvjete i prvih 15 godina ne donosi plod, ali nakon toga daje obilan urod sve do duboke starosti. Još jedna sjajna činjenica o rogaču jest da su mu plod u obliku mahune i sjemenke jestivi. Iako je porijeklom s Mediterana, danas rogač nalazimo u cijelom svijetu jer za uzgoj ne zahtijeva puno pažnje, a donosi puno plodova.
Ivanov kruh
Da je riječ o fantastičnoj mahunarki, svjedoči rogačevo drugo ime - Johannisbrot ili Ivanov kruh. Pretpostavlja se da se sv. Ivan Krstitelj u pustinji hranio rogačem koji je nutritivno vrlo bogat, a slatkog okusa. Stari Grci otišli su korak dalje i rogač su, osim za jelo, koristili i kao mjernu jedinicu prilikom vaganja zlata. Tako je prema rogaču jedinica karat i dobila ime: jedan karat, odnosno grč. keration, bila je jedna sjemenka rogača koja je težila 1,8 grama.
Odlična alternativa čokoladi
U 100 grama praha rogača ima 228 kalorija, a zbog manjeg udjela šećera i masti predstavlja odličnu i zdraviju alternativu čokoladi. Slatkog je okusa, pa se tako rogač koristi kao „prirodni slatkiš“, najčešće kao zamjena za čokoladu, ali i dodatak kavi. U kuhanju se najčešće koristi kao zamjena za kakao u kolačima, a kako je prirodno sladak, uz rogač ne treba dodavati šećer.
Manje masti, više brašna
Rogač ima samo jedan posto masti u svom sastavu, tako da ga se može smatrati bezmasnom namirnicom, a ne sadrži ni gluten. Od mahuna rogača dobiva se brašno tako što se mahune prvo prže, a potom melju kako bi se dobio fini prah. Brašno rogača najčešće se koristi u prehrambenoj industriji kao sredstvo za potamnjivanje, dok se mljeveni plod koristi za pripremu pudinga, raznih kolača i toplih napitaka.
*Sve informacije u članku su informativnog karaktera.
