Kratka povijest sladoleda
Svake godine, i to treće nedjelje u srpnju, obilježava se Svjetski dan sladoleda. Podrijetlo sladoleda, kaže legenda, seže čak do drugog stoljeća prije Krista. Vjeruje se kako je i Aleksandar Veliki uživao u medom zaslađenom ledu. Čak i rimski car Neron Klaudije Cezar često je slao, ako je vjerovati priči, trkače u planine po snijeg koji je poslije jeo uz dodatak voća i sokova.
Marco Polo se, više od tisuću godina poslije, s Dalekog istoka vratio u Italiju s receptom za svojevrstan šerbet. Prema nekim povjesničarima, upravo se taj recept razvio u onaj za pripremu sladoleda. Ništa manje ga nisu voljeli i Englezi, pa se tzv. kremasti led redovito pojavljivao na stolu Karla I. u 17. stoljeću.
Prvi službeni zapis o sladoledu u Novom svijetu potječe iz pisma iz 1744. godine. Prva reklama za sladoled pojavila se u Americi 12. svibnja 1777. godine. Navodno ga je obožavao i američki predsjednik George Washington. Zapisi koje je čuvao trgovac u Chatham Streetu u New Yorku pokazuju da je predsjednik George Washington tijekom ljeta 1790. godine potrošio otprilike 200 dolara na sladoled, što bi danas vrijedilo oko sedam tisuća eura.
Do 1800. godine sladoled je bio rijedak i egzotičan desert u kojem je uglavnom uživala elita. Polovicom 19. stoljeća počela je industrijska proizvodnja sladoleda i od tada počinje njegov put popularnosti među širim masama. Danas se procjenjuje kako se u svijetu godišnje proizvede oko 15 milijuna tona sladoleda.
* Sve informacije u članku su informativnog karaktera.
