10 NAJPOZNATIJIH KRUHOVA DILJEM SVIJETA

Duga, tanka štruca s hrskavom koricom i mekanom sredinom sinonim je za francuski životni stil. Baguette se svakodnevno kupuje svjež, često i nekoliko puta dnevno, a toliko je važan u francuskoj kulturi da je uvršten na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine. Priča se da je pizza Margherita napravljena u bojama talijanske zastave, a Francuzi imaju svoju „zastavu“ upravo u obliku baguettea pod rukom svakog prolaznika ujutro. 

Talijanski odgovor na popularnost francuskog baguettea došao je tek 1980-ih, kada je pekar iz Verone osmislio ciabattu. Prostrane šupljine unutar tijesta i hrskava korica čine je idealnom za sendviče. Unatoč svojoj „mladosti“, ciabatta je već postala klasik koji se danas priprema diljem svijeta, često uz dodatak maslinova ulja i začinskog bilja. 

Pita je jednostavan plosnati kruh s Bliskog istoka koji se peče na visokoj temperaturi, pri čemu se tijesto napuhuje i stvara karakterističan „džep“. Taj tzv. džep puni se mesom, povrćem ili kremastim namazima poput hummusa. U mnogim kulturama pita se koristi i kao svojevrstan pribor za jelo - komadićima ovog kruha, umjesto vilicom i žlicom, grabi se poslužena hrana. 

U usporedbi s pita kruhom, indijski naan je mekši i deblji. Ovaj se kruh priprema u tandoor peći gdje dobiva karakteristične tamne mrlje i blago dimljeni okus. Često se premazuje maslacem ili češnjakom, a poslužuje se uz curry i začinjena jela. Zanimljivo je da se naan u Indiji smatra svečanijim kruhom, dok se u svakodnevici češće jede jednostavni chapati. 

Njemački perec prepoznatljiv je po svom specifično isprepletenom obliku. Posut je zrncima soli, može biti suh i hrskav ili mekan - poslužen topao uz pivo i kobasice. Njegova povijest seže stoljećima unatrag, a spominje se već u 7. stoljeću kada se pekao kao simbol sreće i blagostanja. 

Kruh na bazi prirodnog kvasca danas je pravi hit među ljubiteljima majstorskog pekarstva, a zapravo je riječ o jednom od najstarijih načina pečenja kruha. Ima karakterističan, blago kiselkast okus i gustu teksturu. U SAD-u sourdough je postao simbol grada San Francisca jer su ga tamošnji zlatari i rudari spravljali i jeli još tijekom zlatne groznice u 19. stoljeću. 

Još jedan talijanski klasik, focaccia je poput kruha i pizze u jednome: bogato premazana maslinovim uljem, posuta krupnim zrnima soli i začinjena ružmarinom, često s dodatkom rajčica ili maslina. Korijene vuče iz antičkog Rima, gdje se panis focacius pekao u pepelu ognjišta, a danas je omiljena vrsta kruha diljem svijeta. 

Tanki plosnati kruh od kukuruznog ili pšeničnog brašna osnova je meksičke kuhinje. Tortilja prati gotovo svako meksičko jelo - od tacosa i burrita do quesadille. Kukuruzne tortilje imaju povijest dugu nekoliko tisućljeća - pripremali su ih još Maje i Azteci, a način pripreme gotovo se nije promijenio ni do danas. 

Etiopska injera na prvi pogled više podsjeća na palačinku nego na kruh. Priprema se od brašna sitne žitarice tef, koje joj daje spužvastu teksturu i blago kiselkast okus. Injera se koristi i kao tanjur i kao pribor za jelo - komadići se trgaju i njima se grabe variva i mesna jela. Za Etiopljane ona nije samo hrana nego i simbol zajedničkog obroka i druženja. 

Mekano, bogato i slatkasto, brioche je kruh s puno maslaca i jaja, zbog čega ima neodoljivu pahuljastu teksturu. U Francuskoj se jede za doručak, ali i u svečanim prilikama, a sve češće se koristi i kao luksuzno pecivo za burger.

* Sve informacije u članku su informativnog karaktera