Šumski proteinski aduti – domaće jestive gljive
Šume vrve tisućama vrsta gljiva, osobito ujesen kad kombinacija kiše i idealna temperatura tla pogoduje njihovu rastu, ali s branjem treba biti veoma oprezan jer je samo njih dvjestotinjak na svijetu jestivih. Kroz povijest su se gljive koristile i u medicini, osobito azijska shiitake, a danas su ipak jedan od glavnih sastojaka ukusnih jela od tjestenine, rižota, juha, umaka i sl.
Zdrava namirnica specifičnog okusa
Nutritivno gledano, gljive sadrže proteine i dijetalna vlakna, osobito one sušene, a prednosti koje ih obilježavaju u prehrambenom smislu su niska kalorijska vrijednost i niska razina masnoće te razni vitamini i minerali poput selena, mangana i cinka. Najpoznatije jestive gljive na našem prostoru su šampinjoni, vrganji i lisičarke, dok se pak tartufi smatraju posebno cijenjenom delicijom za posebne prilike jer, za razliku od drugih gljiva, rastu pod zemljom i zahtijevaju posebne tehnike pronalaženja uz pomoć treniranih pasa. Zbog svog izrazito prodornog mirisa i intenzivnog okusa u kulinarstvu se koriste u malim količinama, ali unatoč tomu zbog svih navedenih specifičnosti najskuplje su gljive na svijetu.
Saveznice imuniteta
Lisičarke imaju prepoznatljivu žuto-narančastu boju, rastu od lipnja do listopada u skupinama i daju slatkasto-ljuti okus jelima. Zbog čvrstog, vlaknastog mesa tijekom pripreme ih treba dulje kuhati, ali smatraju se jednom od najukusnijih gljiva našeg podneblja. Dobra je namirnica za juhe i variva, sadrži vitamine D i C te tri puta više beta karotena od mrkve. U hladnjaku može stajati i do 10 dana.
Prava poslastica
Čak i ako niste ljubitelj gljiva, teško ćete odbiti jela s vrganjima koji su naročito ukusni i pripremaju se na salatu, kombiniraju s tjesteninom, jajima, palentom, kao stvoreni su za juhe i umake od vrhnja, a mogu se i sušiti i tako sačuvati za kasniju upotrebu. Sušene verzije ne gube na kvaliteti mirisa i okusa pa su vrlo popularni tijekom cijele godine. Nemoguće ih je uzgojiti, a u šumama se prepoznaju po velikom, okruglom klobuku smeđe boje i svjetlijem stručku te imaju vrlo karakterističan miris. Rastu na područjima s puno lišća, mahovine i ostatka drva, uz šuplja debla primjerice. Mesnati su, sadrže vlakna i vitamin B6 i bjelančevine zbog kojih su izvrsna zamjena za meso.
Druge vrste koje se koriste u kuhinji
Među najukusnije gljive ubraja se i smrčak koji raste od ožujka do svibnja u listopadnim šumama i ima klobuk žućkaste ili svijetlosmeđe boje. Zanimljivo, smrčak je iznutra šupalj i ima krhko meso ugodna mirisa i okusa. Najpopularnija vrsta gljiva na našem tržištu su šampinjoni koji se uzgajaju umjetno i dostupni su tijekom cijele godine. Lako se prepoznaju po bjelkasto-sivom klobuku, a neke podvrste su smeđe boje. Čest su sastojak pizza, bruschetta, kao i ostalih recepata s tjesteninom i umacima. Šampinjoni se posebno ističu pozitivnim djelovanjem na imunitet, a sadrže folate, vitamin D, kao i vitamine skupine B. U kuhinji su dobrodošle i bukovače koje imaju glatki bijelo-sivi klobuk i kratak stručak. Kako im i samo ime kaže, rastu na panjevima bukve, vrbe ili jablana. Ova vrsta se uspješno uzgaja, ali najukusnije su one samonikle u prirodi. Osnovna pravila prilikom pripremanja jela od gljiva su čuvati ih pri niskim temperaturama i konzumirati brzo nakon branja. Gljive se peru neposredno prije same uporabe hladnom vodom i odlično se sljubljuju s lukom i začinima kao što su peršin i bosiljak. Uz poštivanje osnovnih pravila pripreme oplemenit će svaki obrok.
* Sve informacije u ovom članku su informativnog karaktera.
