Najpoznatije pizze na svijetu
Malo je onih koji na prvi zalogaj pizze nisu ostali oduševljeni i odmah zagrizli drugi. Preteča ovog jednostavnog jela od tijesta i raznih dodataka je tanka pogača koja je bila obogaćena tek češnjakom i mediteranskim začinima. Prava preobrazba krenula je u 18. st. kad je tijesto uz rajčicu dobilo i mozzarellu. Tada su u njoj uživali uglavnom skromnije obitelji, no dobar glas brzo se širio do svih slojeva društva. Italija je priznata domovina pizze i od 2009. godine napuljska pizza nosi status europske baštine. S obzirom na to da su modernija vremena uzela maha i proizvela brojne recepture, Talijanima je bilo važno zaštititi autohtonu recepturu prema kojoj je obavezno koristiti pšenično brašno, prirodni kvasac, sol i vodu za tijesto koje se prema pravilima treba oblikovati do promjera 30 cm i debljine 3 mm. Uz navedene sastojke pizza Napolitana sadrži još San Marzano rajčice i mozzarellu od svježeg bivoljeg mlijeka. Pizza mora biti ravnomjerno ispečena u krušnoj peći, umjereno hrskava, odnosno mekana i prhka s bijelim rubom tijesta. Najpoznatije napuljske pizze su famozna Margherita i Marinara koja se radi s rajčicama, lukom, origanom i maslinovim uljem. Mnogo je receptura za ovo jelo po cijelome svijetu, no neke su pizze ipak postale standardna ponuda u pizzerijama i stekle veću popularnost od drugih.
Margherita
Prva pizza dobila je ime po kraljici Margheriti Savojskoj koja je 1889. godina posjetila Napulj sa suprugom Umbertom. Raffaele Esposito zaslužan je za ovaj veliki gastronomski izum koji je u potpunosti oduševio kraljicu. Ideja mu je bila koristiti sastojke u karakterističnim talijanskim bojama, crvenu rajčicu, svježi zeleni bosiljak i bijelu mozzarellu. Rafaele je tako postao visoko cijenjeni pizzaiolo, istaknuti majstor za pizze. Svi oni koji žele biti vrijedni ove titule moraju savladati vještine koje su vezane uz pripremu tijesta i pečenje. Tijesto se mijesi rukama, zatim ostavlja i nakon dizanja oblikuje u krug promjera 30 cm.
Havajska
Tropsko ime kanadske recepture krije se iza egzotične kombinacije sastojaka, a osim klasičnog umaka od rajčica, šunke i sira, ova pizza obavezno ima komadiće ananasa. Za kontroverzni recept zaslužan je Sam Panopoulos iz Ontaria, grčki imigrant koji je 60-ih godina posluživao ovo jelo u svom restoranu Satellite. Kako Talijani vrlo ozbiljno shvaćaju pizzu i čuvaju tradicionalne vrijednosti, nisu ovu verziju pozdravili s oduševljenjem. Slatki ananas podijelio je ljubitelje pizze, jednostavno ima onih koji voće smatraju zanimljivim dodatkom i onih koji bi ga najradije zabranili.
Četiri sira
U pizzi četiri sira važno je koristiti mozzarellu dok su ostala tri sira prepuštena različitim preferencijama i odabirima. Kad je recept tek ugledao svjetlo dana koristili su se sirevi fontina, provola i cheddar, ali ih je s vremenom sve teže bilo nabaviti pa su zamijenjeni drugim vrstama. Ono što bi trebalo poštivati jest da se upotrijebe jedan tvrdi sir, jedan plavi, jedan mekani i jedan intenzivnijeg okusa. Često su to tvrdi ementaler, plavi gorgonzola sir kremaste strukture i parmezan s prepoznatljivim okusom koji daje jelu. U nekim verzijama ova pizza sadrži i umak od rajčice, a stvorena je za one koji nisu ljubitelji rajčica niti umaka.
Capricciosa
Moglo bi se reći da je ova receptura nadogradnja na margheritinu klasičnu recepturu. Bazičnim sastojcima potrebno je još dodati šunku, gljive i artičoke, a vrlo često i crne masline. Ova talijanska verzija nalazi se na gotovo svakom jelovniku današnjih pizzerija, a prvi put je ispečena u Rimu 1937. Dobra kombinacija sastojaka i okusa otkrivena je uslijed pražnjena hladnjaka, a diljem Italije i danas se mogu dobiti razne varijacije na temu. Naime, neke recepture uključuju i kapare, kobasice ili recimo inćune.
* Sve informacije u ovom članku su informativnog karaktera.
