Peršin

Ovaj čest  gost  naše kuhinje  na stolove  nam  je došao  iz južne Europe. Danas  se peršin uzgaja  diljem svijeta u krajevima gdje prevladava umjerena klima. Najčešće su u uporabi dvije vrste  peršina: onaj ravnog i onaj kovrčavog lista (tzv. francuski peršin). U kuhanju je zastupljeniji peršin ravnog lista radi svojeg intenzivnijeg okusa i boljeg podnošenja topline.  Francuski se peršin bolje čuva u hladnjaku, a uglavnom se (radi svog atraktivnijeg izgleda) upotrebljava za ukrašavanje hrane. Za peršin možemo reći da je mineralna i vitaminska bomba.  Radi bogatstva željezom pogodan je za liječenje anemije, a koristan je kao diuretik jer pospješuje mokrenje. Još su ga stari  Egipćani koristili u liječenju mokraćnih putova i bubrega. U vrijeme starog Rima jeli su ga gladijatori prije borbe, vjerujući da im daje snagu i da ih čini lukavijima. Dovoljno je reći da pojedine vrste peršina imaju pet puta više vitamina C od limuna, a   pored   toga   list   je   bogat   karotenom   (provitamin   A)   te   vitaminima   B1,   B2   i   B6. Mješavinu  sitno nasjeckanih listova peršina i češnjaka naglo popržite na maslinovu ulju. Takvu mješavinu nazivamo “persijada” i dodajemo je na samom kraju jelima kao što su: janjetina na žaru, pržena riba i raznom povrću.

Zvjezdasti anis

Zanimljivo je da drvo na kojem raste ovaj zvjezdasti plod ne daje ploda prvih 6 godina, a nakon toga daje plodove i do sto godina. Zvjezdani anis se najčešće upotrebljava u vijetnamskoj i kineskoj kuhinji. Okusom je sličan anisu jer sadrži isto eterično ulje premda nisu srodni. Ova će mirodija ostati svježa neograničeno dugo ako je držite u hermetički zatvorenoj posudi. Najbolje ide uz orijentalna jela, osobito svinjetinu, patku i piletinu. Dobro ide i uz jela od riba i rakova te jela koja se dugo kuhaju, a u slasticama se koristi za aromatiziranje mliječnih krema.