
Peršin
Ovaj čest gost naše kuhinje na stolove nam je došao iz južne Europe. Danas se peršin uzgaja diljem svijeta u krajevima gdje prevladava umjerena klima. Najčešće su u uporabi dvije vrste peršina: onaj ravnog i onaj kovrčavog lista (tzv. francuski peršin). U kuhanju je zastupljeniji peršin ravnog lista radi svojeg intenzivnijeg okusa i boljeg podnošenja topline. Francuski se peršin bolje čuva u hladnjaku, a uglavnom se (radi svog atraktivnijeg izgleda) upotrebljava za ukrašavanje hrane. Za peršin možemo reći da je mineralna i vitaminska bomba. Radi bogatstva željezom pogodan je za liječenje anemije, a koristan je kao diuretik jer pospješuje mokrenje. Još su ga stari Egipćani koristili u liječenju mokraćnih putova i bubrega. U vrijeme starog Rima jeli su ga gladijatori prije borbe, vjerujući da im daje snagu i da ih čini lukavijima. Dovoljno je reći da pojedine vrste peršina imaju pet puta više vitamina C od limuna, a pored toga list je bogat karotenom (provitamin A) te vitaminima B1, B2 i B6. Mješavinu sitno nasjeckanih listova peršina i češnjaka naglo popržite na maslinovu ulju. Takvu mješavinu nazivamo “persijada” i dodajemo je na samom kraju jelima kao što su: janjetina na žaru, pržena riba i raznom povrću.
