Na otoku Visu u Jadranskome moru proizvodi se vino koje je bolje od svih ostalih vina, ako se s njima usporedi, zapisao je grčki pisac Antenaj u knjizi Gozba učenjaka iz 2. stoljeća prije naše ere.

Njegove riječi točne su i danas te vrijede za cijelu Dalmaciju koja je kao stvorena za plodne vinograde. Vina s naših otoka, moćna malvasia dubrovačka, izvorne sorte plavac mali, babić i crljenak kaštelanski ili tribidrag - samo su dio onoga što nam poklanja Dalmacija iz koje stiže i sve više dobrih pjenušaca.

Istra se diči svojim dvjema autohtonim sortama - malvazijom i teranom, no u njoj uspjevaju i poznate međunarodne sorte poput merlota i cabernet sauvignona od crvenih, te chardonnaya, pinota bijelog i pinota sivog od bijelih sorti. I muškat momjanski zaštitni je znak Istre, a iako se najčešće proizvodi kao slatko vino, u posljednje vrijeme je popularan i kao potpuno suho. Istru su zbog njenih vinograda obožavali i stari Grci, a moderni vinari pristupili su im individualno i stvorili vina kvalitete cijenjene diljem svijeta.

I Primorje ima svoje vinske vladare - bijelu žlahtinu, kraljicu ljetnih druženja i laganijih jela, te crnog sušćana ili sansigota - kralja zimskih razgovora i tamnijeg mesa.

Što istočnije to moćnije, najjednostavniji je opis vina kontinentalne Hrvatske.

Pjenušci bregovitog sjeverozapada, ponajprije Plešivice, kakvoćom su sve bliže šampanjcima - rajnski rizlinzi njemačkim i alzaškim, a crni pinoti burgundijskim i onima iz Južnog Tirola.

U Slavoniji i Podunavlju vladarica je graševina. Ta srednjeeuropska sorta najbolje se snašla u Zlatnoj dolini i uz obale najveće europske rijeke, a vrijedni vinari znalački od vrhunske sirovine rade ista takva vina. A Baranja, prekrasan i suncem okupan kutak omeđen Dravom i Dunavom, diči se i odličnim crnjacima od frankovke, merlota i cabernet sauvignona.