Origano

Mravinac ili origano dugi se niz godina koristio samo kao začin na pizzi i u umacima od rajčice što ga je učinilo pomalo ozloglašenim. Bez ikakvog pravog razloga – svježi listići origana, za razliku od suhih koju znaju biti preintenzivni, imaju lijepu aromu koja pristaje peradi i plavoj ribi, a može se snaći čak i u jelima od divljači. Još se prije rimskog doba  znalo da je origano bogat eteričnim uljima. Ona blagotvorno djeluju na probavne tegobe i na urinoinfekcije, a posjeduju i antibakterijsko djelovanje. Vrlo srodna i slična biljka je i mažuran – ipak nešto nježnijeg okusa. I jedan i drugi začin najbolje je jelo dodavati u svježem obliku, na samom kraju kuhanja.

Menta

Jednom kada u svoj vrt presadite mentu shvatit ćete da raste kao korov. Zbog toga nastojte barem nabaviti neku vrstu koja vam se jako sviđa – raširit će se i početi oko sebe gušiti sve drugi začinsko bilje. Postoji mnogo vrsta mente. Za čaj će vam biti dobra svaka. U kulinarstvu je podjednako zastupljena kod spravljanja slanih i slatkih jela. Dobro paše u juhe, recimo hladnu juhu od krastavaca ili tikvica, i slastice s čokoladnim preljevom ili voćem koje ste marinirali u sirupu od mente. Svježe listove metvice najbolje je odmah upotrijebiti jer inače gubi svojstva brzim hlapljenjem svojih eteričnih ulja. 

Vlasac

Vlasac je najmanji i najnježniji član porodice lukova, bogat vitaminima A i C. Okus mu podsjeća na luk ali sadržava manje sumpora pa je stoga puno delikatniji od običnog luka. Dugotrajnim kuhanjem gubi svoja svojstva, pa ga je najbolje stavljati u juhe i jela pred kraj kuhanja ili ga koristitite kao svježi začin ukusnim salatama i namazima od svježeg sira. Izvrstan je dodatak omletu i raznim fritajama. Vlasac se dobro slaže s drugim začinski biljem kao što su peršin i estragon. Kao dodatak salatama možete koristiti i njegove svjetloljubičaste cvjetove koji također imaju okus vlasca, ali mnogo blaži, kao što je sa svim cvijećem začinskih trava. Cvjetovi vlasca mogu poslužiti i kao prekrasna dekoracija.

Mažuran

Mažuran je mediteranska biljka koja voli blagu klimu i porijeklo vuče iz istočnog Sredozemlja. Okusom je sličan “bratiću” origanu s tim da ima blaži okus i uglavnom se koristi svjež.  Dodaje se pri kraju kuhanja jer dužim kuhanjem gubi aromu.  Mažuran ima delikatniji i nježniji okus od origana a najčešće ga koriste francuzi i talijani kao dodatak umacima na bazi rajčice, salatama i umacima na bazi maslaca uz riblja jela. Njegova ljekovita svojstva su zaista impresivna. Učinkovit je u liječenju probavnih smetnji jer potiče apetit i ublažava grčeve u želucu. Koristi se i kao lijek kod nesanice jer njegovi flavonoidi posjeduju sedativna svojstva.

Ružmarin

Ime ove aromatične mediteranske biljke potječe iz latinskog i znači “morska rosa”. Ružmarin dolazi iz mediteranskih krajeva, gdje raste na tlu bogatom kalcijem. Ima snažan i prodoran okus, ali izuzetno ugodan miris pa je stoga vrlo zastupljen u mediteranskoj kuhinji. Talijanima je to omiljeni začin za jela od janjetine i teletine, osobito uz dodatak vina, maslinova ulja i češnjaka. Ružmarin sadrži mnogobrojne aktivne sastojke korisne za naše zdravlje. Njegovi flavonoidi djeluju kao antioksidans i potiču cirkulaciju, a ružmarinska kiselina djeluje antiseptički i smanjuje upalne procese. Povoljno djeluje na iskašljavanje, pa se koristi u liječenju  infekcije bronhija, uha, nosa  i grla. Osim toga, učinkovito je sredstvo za jačanje organizma kod velikih tjelesnih napora. Kod vanjske primjene ružmarin se razblažuje s neutralnim uljem (suncokretovim) pa se upotrebljava kod bolova u mišićima i reumatskih bolova. Možete ga uzgajati u teglici na kuhinjskom prozoru ili u vrtu da vam uvijek bude pri ruci. Da bi sušeni listovi pustili svoju ukusnu aromu, zdrobite ih neposredno prije uporabe. Njihova čvrsta struktura zna biti neugodna u završnom jelu, pa ga nasjeckajte vrlo sitno ili zdrobite u mužaru, a možete staviti i grančicu koju obavezno  izvadite prije posluživanja.

Bosiljak

Bosiljak je simbol ljeta – jednogodišnja je biljka koju početkom svakog ljeta treba ponovo sijati ili presađivati. Usto, svježi bosiljak se proslavio kao savršen začin za rajčicu pa je time njegova uloga dvostruko vezana za ljetnu sezonu. Grčko ime za bosiljak u prijevodu znači “kralj”, što pokazuje koliko su mu važnosti pridavali stari Grci. Postoji mnogo vrsta bosiljka i sve se mogu upotrijebiti u kuhinji – bosiljak krupnog lista, sitnolisni, vrlo aromatični i ljubičasti bosiljak tri su vrste koje se kod nas najčešće koriste. Ako ste sretnik s vrtom prepunim bosiljka onda vaša ljetna kuhinja sigurno često miriše na “pesto genovese” – čuvenu pastu od bosiljka, češnjaka, sira i pinjola, koji izvrsno ide uz tjesteninu i razne marinade. Listovi bosiljke se ne peru, već samo brišu od prašine, a svježe listove bosiljka bolje je trgati ili zdrobiti u mužaru nego rezati. Trganjem ćete osloboditi više mirisa eteričnih ulja. Obožavaju ga svi meki sirevi, a u novije vrijeme popularan je začin i prilikom izrade slastica. 

Matičnjak

Melisa ili matičnjak dati će prodorniji okus slatkim i slanim jelima a najbolje paše u jela koja se spremaju uz dodatak limunova soka. Dovoljno je staviti list ili dva matičnjaka i jelo će poprimiti bolji okus. Naziv Melissa je izvedena iz grčkog naziva za pčelu jer matičnjak opojnim mirisom svojih cvijetova i listova koji podsjeća na limun, neodoljivo privlači pčele. Porijeklo vuče s Bliskog istoka ali se broz proširila Sredozemljem gdje se uzgaja preko 2000 godina. Neizostavan je sastojak likera i raznih koktela a ukusan je dodatak svim vrstama voćnih nabujaka. Jako dobro paše uz omlete i biljne čajeve te uz jela od divljih ptica (fazani i prepelice). Listove matičnjaka je najbolje koristiti svježe a možete ih par dana sačuvati u hladnjaku, ovlažene i zamotane u foliju.

Majčina dušica

Majčina dušica čest je začin jela s mesom, povrćem ili ribom, a masna jela slobodno začinite ovim začinom jer će ih učiniti lakše probavljivima. Dodajte je u jelo na samom početku kuhanja, a kad ste pri kraju s kuhanjem, izvadite cijelu grančicu. Podnosi duže kuhanje pa se koristi i za variva ili složence. Majčina dušica ima i ljekovita svojstva pa tako smiruje kašalj, opušta živce te je dobro sredstvo za dezinfekciju.

Lovor

Drvo lovora je u naše krajeve došlo iz Male Azije, no kod nas je prisutno tako dugo da je postao prava domaća, samonikla biljka po kojoj miriše dobar dio sjevernog Jadrana. U staroj Grčkoj i Rimu je lovor bio simbol pobjede i vijence od lovora su nosili pobjednici u boju ili u sportskim natjecanjima pa i sam Cezar. Danas je lovor neizostavni dio svake kuhinje jer izvrsno paše u jela od mesa i ribe, ali i u umake za tjesteninu. Svježe lovorove listove najbolje je koristiti odmah i natrgati ih prije uporabe. Snažan i intenzivan okus lovora najbolje će doći  do izražaja sušenjem. Listovi lovora tradicionalno se koriste uz suho voće – nižu se na vijence sa suhim smokvama ili se u njih umotavaju hljepčići suhoga hiba.

Lavanda

Lavanda je odavno poznata po svojem sedativnom i umirujućem učinku. Zbog toga se počela primjenjivati u aromaterapiji za smanjenje stresa i liječenje depresivnih stanja, tjeskobe i glavobolja izazvanih nepetošću. Osim na stanje našeg duha, lavanda pozitivno djeluje i na probavu. Smanjuje nadutost i grčeve u trbuhu te poboljšava rad žući. Još su stari Rimljani upotrebljavali lavandu kao dodatak mirisa u vodi za umivanje. Lavanda se u kulinarstvu pojavljuje u novije vrijeme - kao dodatak slasticama, keksima i sladoledima u koje se stavlja ukusni med od lavande ili kandirani cvijetovi lavande.  U zadnje se vrijeme lavanda dodaje u ovčje i kozje sireve

Koromač

Koromač, osobito njegova svježa glavica ili žarulja kako kažu na engleskom, jedno je od povrća koje se voli ili mrzi. Razlog je karakterističan, prilično aromatičan okus koji podsjeća na sirup za kašalj ili biljni liker. Gotovo da biste već od samog njegovog mirisa mogli pogoditi da umiruje želudac i olakšava probavu.  Koromač se može jesti sirov, a kuhanjem i pečenjem okus mu se ublažava, pa je možda to dobar put za početnike. Jednom kad se naviknete više neće biti potrebe za omekšavanjem okusa – u koromač se lako zaljubiti. Lišće koromača dobar je začin za variva od grahorica. Već i kratko blanširanje dovoljno mu je da omekša, a dobro društvo na tanjuru prave mu svi agrumi, orašasti plodovi, riba i piletina.

Kopar

Za stare Rimljane  kopar je bio simbol vitalnosti  a u srednjem vijeku se vjerovalo da kopar štiti od vještica. Izuzetno  je cijenjen  u kuhinjama Skandinavije, Srednje i Istočne Europe. Najčešće se upotrebljavaju njegovi sviježi listovi ali se u kuhanju često koriste sjemenke kopra koje su poznate po svojim umirujućim svojstvima i olakšavanju probave. Kuhanjem se slabi okus sviježeg kopra pa se dodaje pred kraj kuhanja ili neposredno prije posluživanja. Izuzetno  paše uz jela na bazi gorušice, hladne juhe, krumpir salate i krastavce. Osim u prehrani kopar  se može iskoristiti i u obliku čaja. Čaj od kopra  s medom smiruje i opušta organizam te pomaže onima koji pate od stresa i nesanice. Esencijalna ulja sadrže aktivne tvari koje pomažu u aktiviranju enzima i hormona koji imaju smirujući učinak. Njegovo korištenje kod nadutosti i pomoći u probavi donekle objašnjava njegovo višestoljetno korištenje u pripremi hrane. Eterična ulja iz kopra  imaju  antibakterijsko djelovanje  te na taj način spriječavaju razvoj štetnih bakterija u crijevima. 

Kadulja

Kadulja je trajnica koja potječe sa sjeverne obale Mediterana, ali prilično se udomaćila i na kontinentu jer dobro podnosi hladnoću. Jedan grm dovoljan vam je da u njezinim svježim listićima uživate cijele godine, čak i kada je pokrivena snijegom. Ipak, kontinentalne biljke imaju mnogo slabije uzraženu aromu pa količinu začina treba prilagoditi vrsti. Još su u srednjem vijeku vjerovali da je kadulja panaceja - lijek za sve bolesti. Tu možda ima nešto pretjerivanja, ali sa sigurnošću možemo reći da je čaj od kadulje za grgljanje nenadmašan lijek za grlobolju. Miris kadulje intenzivan je pa lako može prevladati u jelu. Zbog toga je aromu dobro ublažiti kratkim prženjem i spariti je sa slatkastim sirevima, medom, korijenastim plodovima ili aromatičnim mesom poput janjetine